TAMARA STARČEVIĆ

TUŽNO SJEĆANJE

na moju ljubljenu, jedinu jednu do nema voljenu nikad prežaljenu

Kao da su svo svijetlo, toplina nestali sa svijeta prije godinu dana.

Još uvijek osluškujem tvoj glas, tvoj osmijeh, još ti se nadam i teško mirim s istinom da te više neću vidjeti zagrliti, poljubiti.

Kad si otišla sa sobom si povela i mene. Možda mi je to utjeha da nisi sama. Ja sam ovdje a nisam s tobom sam dijete moje.

Premalo je riječi, a previše bola i tuge da ti kažem koliko mi nedostaješ, koliko te volim.

Ova godina nije odvojila moje srce od tvoga.

Naša ljubav je vječna.

Znam da tuga i bol što sam te izgubila, nikad neće prestati, utjeha i zaborav ne postoje, samo sjećanje.

Hvala ti što si svoj život podijelila sa mnom, što si mi beskrajno vjerovala, što si me beskrajno voljela.

Mi nismo rekle zbogom, već doviđenja.

Čekaj me tamo gdje kraj ne postoji, gdje ćemo zauvijek biti skupa.

Plavo oko moje mirno spavaj, anđeli neka te čuvaju.

Neutješna

Tamarina mama Tanja