Osmrtnica se često piše u najtežem trenutku. Neko iz porodice sjedi za stolom, telefon stalno zvoni, treba dogovoriti sahranu, javiti rodbini, provjeriti termin i još pronaći riječi koje zvuče dostojanstveno. Nije čudno ako prva rečenica ne dolazi lako.
Dobra osmrtnica ne mora biti duga. Ne mora biti književna. Najvažnije je da bude tačna, jasna i napisana s poštovanjem prema osobi koja je preminula i porodici koja je ispraća.
Šta osmrtnica treba sadržavati
U većini slučajeva osmrtnica ima nekoliko osnovnih informacija. Ako ih prikupite prije pisanja, tekst će biti mirniji i manje je šanse da nešto zaboravite.
- Puno ime i prezime preminule osobe.
- Godinu života ili datum rođenja i smrti.
- Mjesto smrti, ako porodica želi navesti.
- Vrijeme i mjesto sahrane, dženaze, ispraćaja ili komemoracije.
- Imena najbližih članova porodice, ako se navode.
- Posebnu napomenu, na primjer molbu za tiho saučešće, donacije ili privatni ispraćaj.
Ako niste sigurni kako to izgleda u praksi, korisno je pogledati kako su složene hrvatske osmrtnice. Ne zbog kopiranja tuđeg teksta, nego da vidite ritam, raspored informacija i ton.
Počnite jednostavno
Najlakše je krenuti od osnovne rečenice:
S tugom u srcu javljamo rodbini, prijateljima i poznanicima da nas je dana [datum], u [godina] godini života, napustio naš voljeni [ime i prezime].
Ova forma je klasična jer radi. Može se prilagoditi vjeri, običajima i tonu porodice. Ako želite manje formalan tekst, može stajati i:
Javljamo rodbini, prijateljima i svima koji su ga poznavali da je dana [datum] preminuo [ime i prezime].
Nema potrebe forsirati velike riječi ako osoba nije tako živjela. Nekad je najljepše napisati jednostavno: bio je tih, vrijedan, dobar komšija, brižan otac, baka koja je okupljala porodicu, prijatelj koji nije zaboravljao nazvati.
Koliko detalja je dovoljno
Osmrtnica nije biografija. Može sadržavati kratku rečenicu o životu osobe, ali ne treba nabrajati sve što je osoba radila. Ako želite dodati lični ton, izaberite jednu ili dvije stvari koje zaista znače nešto porodici.
Primjeri:
- “Pamtit ćemo ga po dobroti, mirnoj riječi i ljubavi prema porodici.”
- “Ostat će u našim srcima kao majka koja je uvijek imala vremena za svakoga.”
- “Njegov rad, osmijeh i poštenje ostat će dio naše porodične priče.”
Uzrok smrti ne morate navesti. Ako porodica želi, može se napisati “nakon kratke bolesti”, “nakon duge i teške bolesti” ili “iznenada”. Ako ne želite ulaziti u detalje, potpuno je u redu izostaviti taj dio.
Kako navesti porodicu
Porodični dio često izazove najviše nesigurnosti. Koga navesti? Kojim redom? Šta ako su odnosi složeni?
Najčešće se navode supružnik, djeca, unuci, roditelji, braća, sestre i ostala rodbina. Ako je porodica velika, možete napisati općenito:
Ožalošćeni: supruga, djeca, unučad, brat, sestre te ostala rodbina i prijatelji.
Ako se navode imena, provjerite pravopis svakog imena i prezimena. U ovom trenutku greške se lako dogode, a kasnije ih je neugodno ispravljati.
Podaci o ispraćaju moraju biti potpuno jasni
Ovo je praktični dio osmrtnice i mora biti precizan. Ljudi trebaju znati gdje doći, kada doći i da li je ispraćaj otvoren za sve ili samo za porodicu.
Uključite:
- datum i vrijeme sahrane ili dženaze,
- naziv groblja, mezarja, kapele ili mjesta ispraćaja,
- vrijeme okupljanja ako je drugačije od samog obreda,
- napomenu ako porodica ne prima saučešće,
- napomenu ako se umjesto cvijeća želi donacija.
Primjer:
Sahrana će se obaviti u petak, [datum], u [vrijeme] na gradskom groblju [naziv]. Porodica prima saučešće od [vrijeme] u kapeli.
Šta ne treba pisati
U osmrtnici ne treba objavljivati kućnu adresu, broj telefona, previše detalja o imovini, porodične nesuglasice ili informacije koje porodica nije zajednički odobrila. Ako je smrt bila teška, iznenadna ili osjetljiva, pišite posebno pažljivo.
Dobro je da tekst prije objave pročita još jedna osoba. Ne da ga uljepšava, nego da provjeri činjenice: datum, vrijeme, ime groblja, imena članova porodice i pravopis.
Kratki primjer osmrtnice
S tugom u srcu javljamo rodbini, prijateljima i poznanicima da nas je dana [datum], u [godina] godini života, napustila naša voljena [ime i prezime].
Sahrana će se obaviti u [dan], [datum], u [vrijeme] na groblju [naziv].
Ožalošćeni: sin, kćerka, unučad, brat, sestre te ostala rodbina i prijatelji.
Počivala u miru.
Topliji primjer osmrtnice
S velikom tugom javljamo da nas je dana [datum] napustio naš dragi [ime i prezime].
Hvala mu za ljubav, strpljenje i sve tihe trenutke u kojima je čuvao našu porodicu.
Posljednji ispraćaj bit će u [dan], [datum], u [vrijeme] na [mjesto].
U tuzi ostaju njegovi najmiliji.
Kada riječi zapnu
Potpuno je normalno da ne možete odmah napisati tekst. Tuga često dođe u valovima, a praktične obaveze ne čekaju. U takvom trenutku pomaže da jedna osoba prikupi činjenice, druga provjeri imena, a treća pročita ton.
Ako pišete osmrtnicu za nekoga ko vam je bio jako blizak, ne morate sami nositi cijeli zadatak. Zamolite nekoga iz porodice da sjedne s vama. Nekad je dovoljno da druga osoba kaže: “Ovo zvuči kao on” ili “Ovo bi ona voljela”.
Gubitak ne završava objavom osmrtnice. Nakon sahrane često ostane tišina, a tada podrška postaje još važnija. Ako ne znate šta reći nekome ko tuguje, vrijedi pročitati savjete o tome kako razgovarati o gubitku. Najčešće ne treba velika rečenica. Treba prisustvo, strpljenje i poruka koja ne požuruje osobu da “bude dobro”.
Osmrtnica je mala forma, ali nosi mnogo. Ona obavještava ljude, čuva uspomenu i porodici daje jedan uredan, dostojanstven način da kaže: ova osoba je živjela, voljeli smo je i želimo da je se sjećamo.
