Posljednji pozdrav mom voljenom didu
MIRKO GRBAVAC-Mirkača pok.TOME
1938.-2025.
Otišao si tiho i mirno, bez boli, napustio si ovaj svijet, a iza tebe ostala je tišina koju ništa više neće moći ispuniti.
Dide moj, ti nisi bio “samo dide” bio si moje djetinjstvo, moje sklonište, moj oslonac. S tobom je sve bilo toplije i nježnije.
Zvao si me “ružno moja”, i kad god bih to čula, znala sam da sam voljena na način koji se nezaboravlja.
Ovih posljednjih dana, dok si polako sklapao oči i pripremao se na svoj mir, nježno si izgovarao moje ime – “Anamarija, Anamarija, …”. Tvoj glas bio je slab, ali tvoja potreba za mojom blizinom bila je snažna kao uvijek. Tražio si moju ruku, a ja sam te držala – čvrsto s ljubavlju, kao da mogu zadržati vrijeme.
I dok si odlazio, bili smo zajedno – ruka u ruci, srce uz srce.
Hvala ti za svaki zagrljaj, za svaku riječ, za svako “ružo moja”.
Hvala ti što si me volio tako duboko, tako čisto, tako nesebično.
Hvala ti što sam uz tebe naučila što znači pripadati, voljeti i biti voljena.
Upaljeno svijeća: 0
