Dana 27. 9. 2022. godine navršava se tužna godina dana otkako nas je napustila naša voljena
MARA PEKIĆ
Draga naša Bakice. Prolaze dani, mjeseci, tužna godina i život koji teče. Ni tuga ni suze, ni bol vratiti nam te neće jer visoko gore među zvijezdama tvoj je vječni dom.
Tužni što smo te izgubili, ali ponosni što smo te imali. Bila si naša nada i uzor, a ostala putokaz i snaga. Živjela si jako, kao snažna rijeka sigurna i čista, svaki korak tvoj i sada u mudrosti blista, a to tvoje srce što umorno stade uvijek svima čistu radost dade. Sve su suze samo tvoje bile i sve muke u borama se skrile.
Sklopila si te umorne, nježne ruke, što su toliko dale. Kroz djetinjstvo nas naše nježno milovale.
Mi smo čeljad tvoja malena, u tvom krilu rukom zagrljena.
Leptiri smo mali i samo letimo da u tvoje krilo sletimo. Voljeli bi da te vidimo sada da provodimo dane kao nekada.
Da nam dođeš u dan kao što nam dođeš u san, da ti ljubimo lijepo lice, draga naša Bakice. Da te zagrlimo i kažemo koliko te volimo.
I sad na kraju kad si ugledala svjetlo, umorno se tijelo od mirne duše rastalo.
Od svega što je ostalo jednu želju imamo sjećati se tebe uzdignutih ruku u pjesmi i veselju.
Hvala za godine provedene s tobom, za svu ljubav, toplinu koju si nam dala.
Zbogom, Bakice naša mila, do susreta novog u dolini mira!
Sad nam mirno spavaj, u miru počivaj i najljepše snove snivaj.
Zauvijek si u našim srcima, mislima i molitvama.
S ljubavlju tvoja unučad i praunučad
