LUDVIG-Lutko PAVLOVIĆ
9.4.1951.-18.9.1991.
Rođen u Vitini kod Ljubuškog 10. travnja 1951. Kako mu je dan rođenja padao na dan osnivanja NDH, u matične knjige vlasti su mu dan rođenja upisale 9. travnja, dok mu u krsnom listu stoji točan nadnevak rođenja. Roditelji su mu Slavko i Mila rođ. Majić i bio je prvi sin u šesteročlanoj obitelji.
Bio je najmlađi pripadnik Bugojanske skupine koja je organizirana s ciljem da sruši komunistički režim nakon sloma Hrvatskog proljeća. Uhićen je i na suđenju u Sarajevu najprije osuđen na smrt, a potom pomilovan na 20 godina robije. Kaznu zatvora izdržava u Zenici i Srijemskoj Mitrovici. Početkom domovinskog rata 1991. godine hrvatske vlasti mu opraštaju ostatak kazne i on se priključuje Zboru narodne garde, a nekoliko dana prije smrti Ludvig je sudjelovao je u akciji „Zelena tabla-mala bara“ u Pločama, kada su hrvatske snage zaplijenile veću količinu oružja JNA. Pavlović je poginuo 18. rujna 1991. u Studenim Vrilima na cesti između Tomislavgrada i Posušja. Poginuo je u kratkotrajnom puškaranju s kolonom JNA.
Ludvig Pavlović posmrtno je odlikovan Redom Kneza Domagoja, Redom Nikole Šubiča Zrinskog i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Njemu u čast Postrojba HVO-a za posebne namjene nazvana je Ludvig Pavlović.
Kada vidiš kamen na kojemu piše,
Da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
Tu su hrabro pali prijatelji moji.
Upaljeno svijeća: 0
