Lijep odnos jednih prema drugima sveli smo na džneazu, sahranu, ukop.
Ne poštujemo, ne cijenimo, ne uvažavamo nikog dok je živ, dok je tu blizu nas.
Živimo u svom imaginarnom svijetu.
Ne cijenimo ulemu, učene, učitelje, fendije, nastavnike, profesore, dokotore, policajce, trenere ama nikoga.
Pravimo se pametni u svemu, mislimo da mi sve znamo a da drugi ne znaju.
Ne znamo biti zahvalni onima koji nas i našu djecu uče, odgajaju. Ne znamo ih ako mijenjaju firmu ispratiti na dostojanstven način, ”ni zelene jabuke” kako izreka kaže.
Ne želimo ih nagraditi sa dobrom platom, premještajem na drugo radno, bolje mjesto…
Kad umro onda niko bolji, suze krokodilske. Hvali se umrli, sve najbolje, najljepše
Nemojmo biti licemjerni!!
Nema napretka dok nam dženaza, sahrana bude najbolje što ožemo uraditi za čovjeka.
Naravno obred dženaze, sahrane mora biti dostojanstven i kako priliči, ali prije dženaaze je cio život i naš odnos prema drugom.
Neka nam je Bog na pomoći.
Upaljeno svijeća: 0
